Siborgij

106
Sg
Skupina
6
Perioda
7
Blok
d
Protoni
Elektroni
Neutroni
106
106
156
Opća svojstva
Atomski broj
106
Relativna atomska masa
[269]
Maseni broj
262
Kategorija
Prijelazni metali
Boja
n/a
Radioaktivan
Da
Imenovan po Glennu Seaborgu, američkom nuklearnom kemičaru i dobitniku Nobelove nagrade
Kristalna struktura
n/a
Povijest
Scientists working at the Joint Institute for Nuclear Research in Dubna, USSR reported their discovery of element 106 in June 1974.

Synthesis was also reported in September 1974 at the Lawrence Berkeley Laboratory by the workers of the Lawrence Berkeley and Livermore Laboratories led by Albert Ghiorso and E. Kenneth Hulet.

It was produced by collisions of californium-249 with oxygen atoms.
Elektrona po ljusci
2, 8, 18, 32, 32, 12, 2
Elektronska konfiguracija
[Rn] 5f14 6d4 7s2
Sg
There are 12 known isotopes of seaborgium
Fizikalna svojstva
Agregacijsko stanje
Čvrsto
Gustoća
35 g/cm3
Talište
-
Vrelište
-
Toplina taljenja
n/a
Toplina isparavanja
n/a
Specifični toplinski kapacitet
-
Zastupljenost u Zemljinoj kori
n/a
Zastupljenost u svemiru
n/a
The
Izvor slike: Wikimedia Commons (Atomic Energy Commission)
The element is named after Glenn T. Seaborg, atomic pioneer and Commissioner of the Atomic Energy Commission
CAS broj
54038-81-2
PubChem CID broj
n/a
Atomska svojstva
Atomski radijus
-
Kovalentni radijus
143 pm
Elektronegativnost
-
Potencijal ionizacije
-
Atomski volumen
-
Toplinska vodljivost
-
Stanja oksidacije
6
Primjene
Seaborgium is used for scientific research purposes only.
Seaborgium is harmful due to its radioactivity
Izotopi
Stabilni izotopi
-
Nestabilni izotopi
258Sg, 259Sg, 260Sg, 261Sg, 262Sg, 263Sg, 264Sg, 265Sg, 266Sg, 267Sg, 268Sg, 269Sg, 270Sg, 271Sg, 272Sg, 273Sg