Siborgij
106
Sg
Skupina
6
Perioda
7
Blok
d
Protoni
Elektroni
Neutroni
106
106
156
Opća svojstva
Atomski broj
106
Relativna atomska masa
[269]
Maseni broj
262
Kategorija
Prijelazni metali
Boja
n/a
Radioaktivan
Da
Imenovan po Glennu Seaborgu, američkom nuklearnom kemičaru i dobitniku Nobelove nagrade
Kristalna struktura
n/a
Povijest
Znanstvenici koji su radili u Zajedničkom institutu za nuklearna istraživanja u Dubni u SSSR-u izvijestili su o svom otkriću elementa 106 u lipnju 1974.
Sinteza je također prijavljena u rujnu 1974. u Laboratoriju Lawrence Berkeley od strane radnika Laboratorija Lawrence Berkeley i Livermore predvođenih Albertom Ghiorsom i E. Kennethom Huletom.
Proizveden je sudarima kalifornija-249 s atomima kisika.
Sinteza je također prijavljena u rujnu 1974. u Laboratoriju Lawrence Berkeley od strane radnika Laboratorija Lawrence Berkeley i Livermore predvođenih Albertom Ghiorsom i E. Kennethom Huletom.
Proizveden je sudarima kalifornija-249 s atomima kisika.
Elektrona po ljusci
2, 8, 18, 32, 32, 12, 2
Elektronska konfiguracija
[Rn] 5f14 6d4 7s2
Poznato je 12 izotopa seaborgija
Fizikalna svojstva
Agregacijsko stanje
Čvrsto
Gustoća
35 g/cm3
Talište
-
Vrelište
-
Toplina taljenja
n/a kJ/mol
Toplina isparavanja
n/a kJ/mol
Specifični toplinski kapacitet
- J/g·K
Zastupljenost u Zemljinoj kori
n/a
Zastupljenost u svemiru
n/a
Izvor slike: Wikimedia Commons (Atomic Energy Commission)
Element je nazvan po Glennu T. Seaborgu, atomskom pioniru i povjereniku Komisije za atomsku energiju
CAS broj
54038-81-2
PubChem CID broj
n/a
Atomska svojstva
Atomski radijus
-
Kovalentni radijus
143 pm
Elektronegativnost
-
Potencijal ionizacije
-
Atomski volumen
-
Toplinska vodljivost
-
Stanja oksidacije
6
Primjene
Seaborgij se koristi samo u svrhu znanstvenog istraživanja.
Seaborgij je štetan zbog svoje radioaktivnosti
Izotopi
Stabilni izotopi
-Nestabilni izotopi
258Sg, 259Sg, 260Sg, 261Sg, 262Sg, 263Sg, 264Sg, 265Sg, 266Sg, 267Sg, 268Sg, 269Sg, 270Sg, 271Sg, 272Sg, 273Sg