Cerij

58
Ce
Skupina
n/a
Perioda
6
Blok
f
Protoni
Elektroni
Neutroni
58
58
82
Opća svojstva
Atomski broj
58
Relativna atomska masa
140,116
Maseni broj
140
Kategorija
Lantanoidi
Boja
Srebrna
Radioaktivan
Ne
Cerij je imenovan po asteroidu Ceresu
Kristalna struktura
Jednostavna heksagonska
Povijest
Jöns Jakob Berzelius i Wilhelm Hisinger otkrili su element u ceriji 1803. u Švedskoj.

Klaproth ga je istovremeno i samostalno otkrio u nekim uzorcima tantala u Njemačkoj.

Carl Gustaf Mosander, koji je usko surađivao s Berzelliusom, pripremio je metalni cerij 1825.
Elektrona po ljusci
2, 8, 18, 19, 9, 2
Elektronska konfiguracija
[Xe] 4f1 5d1 6s2
Ce
Morska voda sadrži 1,5 dijelova na trilijun cerija
Fizikalna svojstva
Agregacijsko stanje
Čvrsto
Gustoća
6,77 g/cm3
Talište
1068,15 K | 795 °C | 1463 °F
Vrelište
3716,15 K | 3443 °C | 6229,4 °F
Toplina taljenja
5,5 kJ/mol
Toplina isparavanja
350 kJ/mol
Specifični toplinski kapacitet
0,192 J/g·K
Zastupljenost u Zemljinoj kori
0,006%
Zastupljenost u svemiru
1×10-6%
Ultračisti
Izvor slike: Images-of-elements
Ultračisti cerij pod argonom
CAS broj
7440-45-1
PubChem CID broj
23974
Atomska svojstva
Atomski radijus
182 pm
Kovalentni radijus
204 pm
Elektronegativnost
1,12 (Paulingova ljestvica)
Potencijal ionizacije
5,5387 eV
Atomski volumen
20,67 cm3/mol
Toplinska vodljivost
0,114 W/cm·K
Stanja oksidacije
2, 3, 4
Primjene
Cerij se koristi u osvetljenju ugljičnim lukom, posebno u filmskoj industriji.

Cerijev oksid važna je komponenta prahova za poliranje stakla i fosfora koji se koriste u zaslonima i fluorescentnim lampama.

Cerijevi spojevi koriste se i u proizvodnji stakla, i kao komponenta i kao sredstvo za obezbojavanje.
Cerij se smatra umjereno toksičnim
Izotopi
Stabilni izotopi
136Ce, 138Ce, 140Ce, 142Ce
Nestabilni izotopi
119Ce, 120Ce, 121Ce, 122Ce, 123Ce, 124Ce, 125Ce, 126Ce, 127Ce, 128Ce, 129Ce, 130Ce, 131Ce, 132Ce, 133Ce, 134Ce, 135Ce, 137Ce, 139Ce, 141Ce, 143Ce, 144Ce, 145Ce, 146Ce, 147Ce, 148Ce, 149Ce, 150Ce, 151Ce, 152Ce, 153Ce, 154Ce, 155Ce, 156Ce, 157Ce