Fermij
100
Fm
Skupina
n/a
Perioda
7
Blok
f
Protoni
Elektroni
Neutroni
100
100
157
Opća svojstva
Atomski broj
100
Relativna atomska masa
[257]
Maseni broj
257
Kategorija
Aktinoidi
Boja
n/a
Radioaktivan
Da
Imenovan po Nobelovcu Enricu Fermiju, jednom od pionira nuklearne fizike
Kristalna struktura
n/a
Povijest
Fermij je otkriven kao sastavnica ostataka prve eksplozije vodikove bombe 1952.
Identificirao ga je Albert Ghiorso i suradnici na Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyju u suradnji s Nacionalnim laboratorijima Argonne i Los Alamos, u radioaktivnom otpadu nuklearnog testa Ivy Mike.
Novi element je proizveden nuklearnom fisijom 17 neutrona s uranom-238.
Identificirao ga je Albert Ghiorso i suradnici na Sveučilištu Kalifornija u Berkeleyju u suradnji s Nacionalnim laboratorijima Argonne i Los Alamos, u radioaktivnom otpadu nuklearnog testa Ivy Mike.
Novi element je proizveden nuklearnom fisijom 17 neutrona s uranom-238.
Elektrona po ljusci
2, 8, 18, 32, 30, 8, 2
Elektronska konfiguracija
[Rn] 5f12 7s2
Poznato je šesnaest izotopa fermija
Fizikalna svojstva
Agregacijsko stanje
Čvrsto
Gustoća
- g/cm3
Talište
1800,15 K | 1527 °C | 2780,6 °F
Vrelište
-
Toplina taljenja
n/a kJ/mol
Toplina isparavanja
n/a kJ/mol
Specifični toplinski kapacitet
- J/g·K
Zastupljenost u Zemljinoj kori
n/a
Zastupljenost u svemiru
n/a
Izvor slike: Wikimedia Commons (National Nuclear Security Administration)
Fermij je prvi put opažen u radioaktivnom otpadu nuklearnog testa Ivy Mike
CAS broj
7440-72-4
PubChem CID broj
n/a
Atomska svojstva
Atomski radijus
-
Kovalentni radijus
-
Elektronegativnost
1,3 (Paulingova ljestvica)
Potencijal ionizacije
6,5 eV
Atomski volumen
29,1 cm3/mol
Toplinska vodljivost
0,1 W/cm·K
Stanja oksidacije
2, 3
Primjene
Fermij se koristi samo u svrhu znanstvenog istraživanja.
Fermij je štetan zbog svoje radioaktivnosti
Izotopi
Stabilni izotopi
-Nestabilni izotopi
241Fm, 242Fm, 243Fm, 244Fm, 245Fm, 246Fm, 247Fm, 248Fm, 249Fm, 250Fm, 251Fm, 252Fm, 253Fm, 254Fm, 255Fm, 256Fm, 257Fm, 258Fm, 259Fm, 260Fm